Održali smo presicu povodom beskonačne rekonstrukcije prometnice D6 od rotora na Dubovcu do Stativa koja se za stanare zapadnih dijelova grada pretvara u noćnu moru. Na presici su govorili predstavnice Možemo! Karlovac, Draženka Polović i Nevenka Sudac Vinski, i građanski, nestranački aktivist i stanovnik Borlina Neven Ferenčina. Mi smatramo da je ova gradska vlast odgovorna za loše planiranje, loše informiranje građana, a odgovorna je i da organizira naknadu štete svima koji žive u tom horor filmu već više od godinu dana.

Draženka Polović je kao stanovnica Velike Jelse istaknula: „Stanovnici ovih dijelova grada su već gotovo dvije godine odsječeni od normalnog gradskog života i proživljavaju pravi egzistencijalni horor. Izloženi smo doista ponižavajućoj prometnoj izoliranosti i potpuno stihijskoj regulaciji prometa na ovom potezu od rotora do Stativa. To podrazumijeva da put svojoj kući pronalazimo na kartonu napisanim pravcem sa pivskim limenkama utaknutim u štapove da ne padnemo u nekakve rupe i na taj način tragamo za svojim kućama. Sasvim je evidentno da prije ovoga za naš grad mega projekta nisu obavljene prometne pripreme za nastupajuće radove u vidu sigurnih alternativnih pravaca, već se doista provizorno koriste postojeće zatečene i potpuno neadekvatne prometnice koje ne mogu podnijeti ovoliki broj vozila i ovakvu fluktuaciju prometa”

Nastavila je upozoravajući na nevolje koje su zadesile sve kategorije stanovništva: „Gotovo više od 10 tisuća stanovnika zapadnog dijela grada postalo je žrtvama iznimno loše planiranog poduhvata. Prvo mislim na djecu, tu su dvije osnovne škole, mala škola na Dubovcu i škola u Primorskoj i tu nisu postavljeni čak niti ležeći policajci niti pred jednom školom, roditelji djecu ostavljaju doslovno nasred ceste u tom užasnom prometu. Borlin i Jelsa već desetljećima nemaju riješen problem nogostupa, ta djeca bez nogostupa oduvijek idu u školu, a sada idu kroz blato, kroz rupe, šljunak…Osim toga lišena su i normalne vožnje biciklom, rolanja, svega onoga što pripada u normalno djetinjstvo. Njihovi roditelji, radno sposobno stanovništvo ovoga dijela grada izloženo je potpunoj propasti, neki obrtnici su već propali ili su na putu zatvaranja svojih radnji. S druge strane, naši troškovi života su enormno povećani, svakodnevno rekonstruiramo sve kuće, pogotovo one koje se nalaze na glavnim prometnicama, na dnevnoj bazi kvare nam se kućanski aparati, uslijed potpuno nenajavljenih i konstantnih kvarova struje, vodovoda, plinskih cijevi o kojima nas nitko ne informira. Što se tiče naših automobila, više nemamo sofisticirane probleme elektronike u njima, pucaju nam osovine, kotači, gume, amortizeri i na tjednoj bazi popravljamo aute. A o starijoj generaciji koja je najviše pogođena i ovom pandemijom da i ne govorim, jer ti ljudi zapravo ni u Marmontovoj, ni na Jelsi, niti Borlinu više ne mogu izaći iz svojih kuća“

Stanovnik Borlina koje je već više puta na društvenom mrežama upozoravao na probleme stanovnika Dubovca i Borlina, Neven Ferenčina opisao je kako se stanovnici ovdje osjećaju:

„Od nekom na prvu možda i malih problema, kao činjenica da već godinu i pol ne mogu sa ženom i djecom sjesti na bicikl i tako provesti poslijepodne, do šteta na kućama, automobilima i u svakodnevnom životu. Osjećamo se nemoćno i više ne znamo što poduzeti. Radio sam i video objave na društvenim mrežama koje su mnogi doživljavali kao duhovite, ali tu je više stvar toga da ne znam da li bih se smijao ili plakao. Ja ovdje ne govorim ispred bilo koje političke opcije, politika me u načelu ne zanima, ali podsjetit ću i da u ovom dijelu grada obično HDZ uvjerljivo pobjeđuje, a čini se da vladajućima ni to nije bitno“

Na kraju je, Nevenka Sudac Vinski zaključila da se u ovim okolnostima, stanovnici Karlovca od centra prema zapadu osjećaju kao građani drugog reda.